Materijal jezgra provodljivih polimera je organski polimer sa konjugovanim π- elektronskim sistemom. Ova konjugirana struktura omogućava elektronima da se kreću delokalizirano duž molekularnog lanca, čime materijal daje provodljivost. Najčešći provodljivi polimeri uključuju polianilin (PANI), polipirol (PPy) i politiofen i njegove derivate (kao što je PEDOT:PSS). Ovi polimeri formiraju stabilne provodljive lance hemijskom sintezom ili doping tretmanom. Razlike u molekularnoj strukturi različitih polimera utiču na njihovu provodljivost, termičku stabilnost i prilagodljivost obrade.
Što se tiče svojstava materijala, provodljivi polimeri posjeduju i fleksibilnost i mogućnost obrade uz održavanje dobre provodljivosti. Na primjer, polipirol se može preraditi u filmove i vlakna premazivanjem otopinom ili tiskanjem, polianilin pokazuje odličnu kemijsku stabilnost i otpornost na koroziju, a politiofen i njegovi derivati kombiniraju transparentnost i podesivu provodljivost. Ove karakteristike omogućavaju da se provodljivi polimeri široko koriste u fleksibilnoj elektronici, ekranima osetljivim na dodir, provodnim vlaknima i antistatičkim premazima, bez ograničenja oblika i krutosti tradicionalnih metalnih provodnika.
Konduktivni polimerni materijali nude fleksibilnost u hemijskoj modifikaciji i funkcionalnom mešanju. Uvođenjem različitih funkcionalnih grupa, kopolimerizacijom ili kombinovanjem sa nanomaterijalima, mogu se podesiti provodljivost, termička stabilnost i mehanička svojstva. Na primjer, PEDOT:PSS, zbog svoje dobre rastvorljivosti u vodi, može se lako kombinovati sa drugim polimerima ili supstratima kako bi se formirali prozirni provodljivi filmovi, dok polianilin pokazuje značajno povećanu provodljivost nakon dopinga kiselinom. Ova fleksibilnost materijala omogućava vodljivim polimerima ne samo da zadovolje osnovne zahtjeve za provodljivost, već i postižu multifunkcionalnu integraciju, pružajući materijalnu osnovu za senzore, energetske uređaje i pametne materijale.
