Konduktivni polimeri zahtevaju strogu kontrolu uslova okoline tokom skladištenja kako bi održali svoju provodljivost i hemijsku stabilnost. Prvo, temperatura je kritičan faktor. Većina provodljivih polimera, kao što su polianilin, polipirol i derivati politiofena, pogodni su za skladištenje na sobnoj temperaturi ili niskim temperaturama (obično 0-25 stepeni). Visoke temperature mogu ubrzati degradaciju polimernog lanca ili isparavanje dopanta, što dovodi do smanjenja provodljivosti. Drugo, upravljanje vlažnošću je jednako važno. Prekomjerna vlažnost može lako uzrokovati da polimeri apsorbiraju vlagu i nabubre, ili čak podvrgnu hidrolizi. Stoga se preporučuje skladištenje u suvom okruženju sa relativnom vlažnošću ispod 50%.
Izloženost svjetlu je također faktor koji treba uzeti u obzir. Jaka ultraljubičasta ili sunčeva svjetlost mogu uzrokovati prekid ili oksidaciju polimernog lanca, čime se mijenja provodljivost. Stoga, treba koristiti svjetlo-otporne, hermetički zatvorene kontejnere, kao što su smeđe boce ili svjetlo{3}}otporne vreće kako bi se smanjio utjecaj svjetlosti na materijal. Direktan kontakt sa jakim kiselinama, jakim alkalijama, oksidansima i ionima metala također treba izbjegavati kako bi se spriječile kemijske reakcije koje bi mogle oštetiti strukturu polimera.
Za provodljive polimere koji se čuvaju na duže vremenske periode, posude treba držati zatvorene, a stanje materijala treba redovno provjeravati, uključujući promjene u boji, disperzibilnosti čestica i provodljivosti. Za tečne ili disperzijske materijale mogu se dodati odgovarajući stabilizatori ili se može koristiti hlađenje kako bi se spriječilo taloženje, agregacija ili degradacija. Naučne i razumne mjere skladištenja mogu ne samo produžiti vijek trajanja provodljivih polimera, već i osigurati njihovu stabilnu provodljivost i pouzdanost u praktičnim primjenama.
