Uobičajeni provodljivi polimeri uključuju:
Poliacetilen: Poznat po svojoj jednostavnoj strukturi i visokoj provodljivosti, iako je njegova stabilnost na zraku izazovna, visoka provodljivost se može postići dopiranjem joda i usmjerenim istezanjem.
Politiofen i polipirol: Kao varijante poliacetilena, njihovi atomi vodika su zamijenjeni sumporom ili NH. Iako je njihova provodljivost nešto niža od poliacetilena, njihova stabilnost je bolja, što ih čini posebno pogodnim za proizvodnju elektronskih uređaja.
Polianilin: Sintetiziran još 1910. godine, bio je poznat kao "anilinski crni". Polianilin zaista visoke-provodljivosti se dobija oksidativnom polimerizacijom anilinskih monomera u kiselim vodenim rastvorima. Polianilin je veoma atraktivan u mnogim oblastima zbog svoje strukturne raznolikosti, odličnih fizičko-hemijskih svojstava, stabilnih svojstava i jednostavnog procesa pripreme.
